subota, 21. srpnja 2018.

Ljetne noći

Vozdra narode,

Večeras pišem temu o ljetnim noćima. Konkretno govorim kako je doživljavam ljetne noći.
U 2018 godini iako je po kalendaru ljeto zbog vremenskih neprilika do sada. Međutim ova 4 dana bila su što zbog sunca i vručina tako  i zbog  lijepih i vedrih noći.
Ljetne noći  su  posebne  zbog  vedrog  neba  koje  je  tokom  ljeta  prepuno  zvijezda,a  svaka  zvijezda  je  posebna  na  svoj  način.
Ljetne  noći  su  posebne  kada  izađem  sa dobrim i pozitivnim društvom gdje isto tako pričamo o dobrim  i  pozitivnim  temama. Grad  je  krcat  bude puno ljudi,puno momaka ali i puno djevojaka.
Tad su djevojke najinteresantnije,svaka se dotjera,lijepo našminka,sredi od glave do pete i bude privlačnija nego u ostala 3 godišnja doba. Ako nađete djevojku sa kojom ćete pričati i poslije dopisivati tad postane još interesantnije.
Ljetne noći su dobre ako gledati neki film ili seriju uvijek je radi ćejfa počastit se sladoledom ili narezati paradajza i krastavaca za salate ili jednostavno nešto grickate tokom filma ili serije.
Meni tokom ljeta je najzanimljivija televizija jer iako bude repriza Lud Zbunjen Normalan ili Dva smo svijeta različita meni bude zabavno i gledam sa velikim uzbuđenjem kao da prvi put gledam.
To bi bilo to za ovaj blog,valjda ćete ga pogledati ako da hvala,ako ne opet hvala.

utorak, 17. srpnja 2018.

Lijenost

Vozdra narode pošteni,

Nije me dugo bilo,ne pišem tako često. Imam motivaciju,imam ideja ali u ovom trenutku nema bolje teme za povratak na blogger od lijenosti. Čovjek ima mnogo planova,mnogo želja, sve bih htio i možda ima volju ali u tome ga sprijećava ona narodna:"Ono što ne možeš danas ostavi za sutra".
Fazon je što nismo ništa ni radili,a kamoli ostavljali za sutra da dovršimo.
Tema kolumne je lijenost.
Kako bi svijet bilo bolje mjesto da nije lijenost koja sprijećava u izvršavanju redovnih aktivnosti.
Bilo bi bolje jer bismo stigli sve odraditi i onda bi ko hadžije sjeli,odmarali i malo mezili. Međutim,čovjek je individua za sebe i ne može ti neko uspostaviti radni režim kad si nehljeb.
Ljudi bi sve da je na gotovo,serviranu na tacni. Očekuju puno,a rade malo ili nimalo da bi postigli nešto.
Ja imam taj problem i sve govorim za nešto danas ću,danas ću,a sve to pomjeram sedmicama i sedmicama. Na svu sreću to je samo što se tiče blogera ostalo sve stignem i na to sam ponosan.
Dan mi prođe zanimljivo i ne bude mi dosadno.
Ne mora biti samo aktivnost da postignete neku sigurnost i da ste materijalno osigurani nego bavite se i slobodnim aktivnostima radi svog nekog gušta tipa bavljenje sportom,izlazak na kafu,kuhanje,rad oko kuće i šta god vi volite.
Za kraj savjetujem ljude da traže aktivnost i da se više kreću. Lijepo je odmarati ali za sve ima granica.

Pokušat ću makar tri bloga sedmično.