utorak, 17. srpnja 2018.

Lijenost

Vozdra narode pošteni,

Nije me dugo bilo,ne pišem tako često. Imam motivaciju,imam ideja ali u ovom trenutku nema bolje teme za povratak na blogger od lijenosti. Čovjek ima mnogo planova,mnogo želja, sve bih htio i možda ima volju ali u tome ga sprijećava ona narodna:"Ono što ne možeš danas ostavi za sutra".
Fazon je što nismo ništa ni radili,a kamoli ostavljali za sutra da dovršimo.
Tema kolumne je lijenost.
Kako bi svijet bilo bolje mjesto da nije lijenost koja sprijećava u izvršavanju redovnih aktivnosti.
Bilo bi bolje jer bismo stigli sve odraditi i onda bi ko hadžije sjeli,odmarali i malo mezili. Međutim,čovjek je individua za sebe i ne može ti neko uspostaviti radni režim kad si nehljeb.
Ljudi bi sve da je na gotovo,serviranu na tacni. Očekuju puno,a rade malo ili nimalo da bi postigli nešto.
Ja imam taj problem i sve govorim za nešto danas ću,danas ću,a sve to pomjeram sedmicama i sedmicama. Na svu sreću to je samo što se tiče blogera ostalo sve stignem i na to sam ponosan.
Dan mi prođe zanimljivo i ne bude mi dosadno.
Ne mora biti samo aktivnost da postignete neku sigurnost i da ste materijalno osigurani nego bavite se i slobodnim aktivnostima radi svog nekog gušta tipa bavljenje sportom,izlazak na kafu,kuhanje,rad oko kuće i šta god vi volite.
Za kraj savjetujem ljude da traže aktivnost i da se više kreću. Lijepo je odmarati ali za sve ima granica.

Pokušat ću makar tri bloga sedmično.

Nema komentara:

Objavi komentar